Oznaka: kava

Tijekom studija sam otkrila jedan kafić u centru grada koji je spravljao lavazza kavu. Ubrzo mi je to postalo omiljeno mjesto za druženje i dokono provođenje slobodnih popodneva. U Zagrebu dok si student takvog vremena ima napretek. Polako sam skupljala prijateljice koje su dijelila isti moj ukus za lavazza kavu i znale smo se dogovarati za razne susrete, čak i tematska popodneva u tom baru. Bilo je zanimljivih ljudi u tom kafiću. Nije bilo puno mladih, već i ljudi srednjih godina, ali se dalo naslutiti da su nekakve umjetničke profesije. Bili bi odjeveni u crno ili u nekakvim kombinacijama boja koje su podsjećale na one serije o detektivu Poirot.

Cijeli kafić je mirisao na Lavazza kavu. Voljela sam tamo provoditi vrijeme kad bi bilo nevrijeme u zimi, posebno s velikim olujnim oblacima. Kafić je imao ogromne prozore, a sofe i fotelje su bile od sivo-plavog ili ružičastog debelog baršuna. Jako udobne. Stolići su bili drveni sa starinskim nogama i fina lavazza kava uvijek napravljena po mjeri gosta. Divni su mi bili ti studentski dani.

Stvarno sam voljela ići u taj kafić na kavu s prijateljicama. Uvijek bi dovele nekog novog kako bi nam razgovori bili uvijek osvježeni novim kutom gledišta. A tog novog bi mi uvijek iznenadile lavazza kavom. Redovito bi im bilo prvi put da ju piju. Mi smo bile pravi promotori lavazza kave u studenskom miljeu. Uskoro nas je i gazda znao poimence tako da smo često puta bila i čašćene ili nagrađene nekakvim kolačićem ili posebnim tretmanom. Zbog tog sam kafića i ja sebi kući kasnije nabavila baršunastu fotelju kako bi me sjećalo na te dane lagane lepršavosti u kombinaciji sa svim mogućnostima koje studentski život nosi… Moram vam još spomenuti divne lustere koji su krasili plafon te kavane. Toliko krasni i otmjeni da su mogli biti i u kazalištu.
…