Kako ekran može udaljiti ljude

Sara je uvijek bila strpljiva sa svojim suprugom Markom. Ali u posljednje vrijeme, njegova opsjednutost ekranom tjerala ju je uza zid. Svake večeri, umjesto da provodi kvalitetno vrijeme s njom, bio je zalijepljen za svoj ekran, bilo da se radilo o njegovom telefonu, tabletu ili laptopu. Činilo se da ekran ima magnetsku privlačnost kojoj Marko nije mogao odoljeti.

Jednog petka navečer Sara je planirala romantičnu večeru. Skuhala je njegovo omiljeno jelo, zapalila svijeće, pa čak i obukla haljinu koju je volio. Ali dok je postavljala stol, primijetila je da je Marko još uvijek zadubljen u svoj mobitel. Jedva je podignuo pogled kad ga je pozvala na večeru. Frustracija je bujala u njoj dok ga je promatrala, očiju uprtih u ekran, ne pokazujući interes za nju i sve što je napravila tu večer za njega.

“Marko, možeš li molim te odložiti mobitel i pridružiti mi se na večeri?” upitala je trudeći se da joj glas ostane miran. Promrmljao je nešto o važnoj poruci i nastavio tipkati. Sarino je strpljenje puklo. Prišla mu je, zgrabila mobitel iz ruku i stavila ga na pult.

“Dosta je, Marko! Provodiš više vremena pred ekranom nego sa mnom. Kao da sam nevidljiva”, rekla je, a glas joj je drhtao od emocija. Marko je konačno podignuo pogled, shvaćajući ozbiljnost situacije. Vidio je bol u njezinim očima i osjetio grižnju savjesti.

“Žao mi je, Sara. Nisam shvaćao koliko je to utjecalo na tebe,” priznao je, ustajući i uzimajući njezine ruke u svoje. “Obećavam da ću biti prisutniji i skloniti ekran kad budemo zajedno.”

Sara je kimnula, osjećajući mješavinu olakšanja i dugotrajne frustracije. Sjeli su za večeru i po prvi put u nekoliko tjedana, Markova pozornost bila je u potpunosti usmjerena na nju. Razgovarali su, smijali se i ponovno se povezali, zaboravivši na ekran bilo koje vrste.

Od tog dana nadalje, Marko se svjesno trudio ograničiti svoje vrijeme ispred ekrana kada je bio sa Sara. Shvatio je da nikakav ekran ne može zamijeniti toplinu i ljubav njegove supruge.